JRS – Isusovačka služba za izbjeglice

Obnovljena predanost Isusovačke službe za izbjeglice – Arturo Sosa, S.J., General Družbe Isusove

Dragi prijatelji u Gospodinu:

U studenom 2020. obilježit ćemo 40 godina od kada je Sluga Božji p. Pedro Arrupe utemeljio Isusovačku službu za izbjeglice. U svom pismu iz 1980. koje je najavilo pokretanje JRS-a, p. Arrupe je rekao da situacija izbjeglica diljem svijeta predstavlja „izazov Družbi koji ne možemo ignorirati ako želimo ostati vjerni kriterijima Sv. Ignacija za naš apostolski rad.“[1] Odgovor JRS-a bio je izvor milosti izbjeglicama i Družbi i sretan sam što mogu podijeliti s vama važne promjene u JRS-u koje će nastaviti i produbiti odgovor u godinama koje dolaze.

Izazov koji je p. Arrupe tada vidio, u međuvremenu je postao sve veći. Prošle godine je Agencija Ujedinjenih naroda za izbjeglice izvijestila da je 68.5 milijuna ljudi bilo prisiljeno napustiti svoje domove, što je najveći ikada zabilježeni broj. Od njih su 25.4 milijuna izbjeglice koje su pobjegle iz svojih vlastitih zemalja kako bi pronašli sigurnost i zaštitu preko međunarodnih granica. Većina izbjeglica dolazi iz najslabije razvijenih zemalja svijeta, a ogromna većina izbjeglica su smješteni u obližnjim zemljama u razvoju. Sve više i više izbjeglice se nalaze u otegnutim situacijama raseljenosti: 13.4 milijuna izbjeglica su sada u prilikama progonstva koje traje od 5 do 37 godina.

Ova stvarnost zahtijeva pravedniju podjelu u prihvaćanju i podršci izbjeglicama cijelog svijeta. Umjesto toga neke su vlade u bogatim zemljama globalnog sjevera uspostavile politike koje su osmišljene da zadrže izbjeglice vani, politike koje sve više i više usvajaju i same zemlje u razvoju. Nitko ne može biti nesvjestan mnogih političkih pokreta koji izazivaju ogorčenje protiv izbjeglica radi pridobivanja birača. U globalnoj situaciji u kojoj izbjeglice stoje u velikoj potrebi gostoljubivosti i velikodušnosti, često se susreću s povećanom marginalizacijom pa čak i nasiljem. Umjesto povećanja mogućnosti preseljenja za izbjeglice kojima je potrebno mjesto stalnog boravka, vidjeli smo u cijelom svijetu drastičan pad preseljenja, koji je u odnosu na ranije godine gotovo prepolovljen.

U ovim izazovnim vremenima JRS je svježe nadahnut u svojoj misiji da prati, služi i zagovara sa i za izbjeglice proročkim vodstvom Pape Franje koji je pozvao međunarodnu zajednicu na zajednički odgovor prema izbjeglicama i migrantima te koji se može izraziti pomoću četiri glagola: primiti, zaštititi, promicati i integrirati. Papa Franjo inzistira da ono što je zaista potrebno jest temeljno obraćenje, promjena stava, kako bi se „prevladala ravnodušnost i suprotstavilo strahovima.“[2] 

Iako je JRS bio središnja točka koordiniranog odgovora Družbe prema izbjeglicama, također izražavam svoju zahvalnost za toliko puno ostalih stvari koje za izbjeglice čini šira isusovačka obitelj. Župe, duhovni centri, škole, socijalni centri i sveučilišta bili su mjesta dobrodošlice, društvene akcije i istraživanja za zagovaranje, često u partnerstvu s JRS-om. Mnoge su isusovačke zajednice proširile vlastitu dobrodošlicu na pojedine izbjeglice i obitelji. Isusovačke zajednice i provincije također su bile velikodušne u svojoj financijskoj potpori JRS-u i drugim projektima koji služe prisilno raseljenim osobama.

Družba je ostala postojana u svojoj predanosti naročito ovom poslanju promicanja pravde za izbjeglice. P. Peter-Hans Kolvenbach je u svom pismu od 24. lipnja 2000. koje je najavilo novu Povelju i Smjernice JRS-a, opisao mandat dan JRS-u kao „milost i odgovornost za sve nas“ te je citirajući Povelju od 19. ožujka 2000. dodao: „u zajedništvu s Isusom Kristom i služeći njegovom poslanju usred izbjeglica, JRS može biti učinkovit znak Božje ljubavi i pomirenja.“[3] 

Na 35. Generalnoj kongregaciji (35. GK) 2008. godine, ponovno je potvrđena, kao apostolska preferencija Družbe, služba migrantima, izbjeglicama, unutarnje raseljenima i žrtvama trgovanja.[4] Osam godina kasnije, 36. GK je zatražila od Družbe da se odazove Kristovu pozivu koji nas iznova poziva na ministerij pravde i mira, služenja siromašnima i isključenima: “Među ovim raznim oblicima patnje koji su se postojano pojavljivali iz mnogih naših provincija i regija je i raseljavanje ljudi (izbjeglica, migranata i unutarnje raseljenih): Unatoč neprijateljskim stavovima prema ovim raseljenim osobama, naša vjera poziva Družbu da svugdje promovira velikodušniju kulturu gostoprimstva.[5]

Ova Družbina ljubav prema siromašnima i isključenima, izražena više u djelima nego u riječima, nedavno je potvrđena kroz proces razlučivanja koji je doveo do objave Općih Apostolskih Preferencija, među kojima je i naša predanost “brizi za migrante, raseljene osobe, izbjeglice i žrtve ratova i trgovine ljudi.”[6] Družba je prihvatila poslanje koje joj je kroz Svetog Oca dala Crkva: “nastaviti pomagati u stvaranju uvjeta gostoprimstva, pratiti sve ove ljude u njihovom procesu integracije u društvo, te promicati obranu njihovih prava.”[7]

Kao odgovor na nikad prije zabilježen broj prisilno raseljenih ljudi u svijetu, JRS je morao rasti na načine koji su morali biti nezamislivi 1980. godine. JRS sada služi 640,000 ljudi u 53 zemlje; 1 od svakih 100 prisilno raseljenih osoba u svijetu danas je izravno podržana ili joj služi JRS. S takvim ozbiljnim i hitnim potrebama, JRS mora težiti da bude još učinkovitiji u svojim programima i zagovaranju, da produbi svoje strateško planiranje i brzo reagiranje na nove situacije te da poboljša svoju sposobnost da bude odgovoran upravitelj svojih financijskih i ljudskih resursa. Ovaj kontekst također zahtijeva od JRS-a da učvrsti svoje poslanje i identitet kao djelo Družbe Isusove, i sukladno tome da razjasni i ponovno ispita neke od svojih upravljačkih struktura.

Kroz proces strateškog razlučivanja inicijalno odobrenog od moga prethodnika, p. Adolfa Nicolása, JRS je ostvario značajan napredak u pozivu da bude učinkovitiji znak Božje njegujuće ljubavi i pomirenja:

  • JRS je razvio strateški okvir 2019.-2023., utvrđujući četiri prioritetna područja na koja bi trebao fokusirati svoju pratnju izbjeglica kroz sljedeće četiri godine: promicanje pomirenja i socijalne kohezije; pružanje kvalitetnog formalnog i neformalnog obrazovanja; inovativni programi uzdržavanja koji vode prema samostalnosti i održivosti; i učinkovito zagovaranje prava izbjeglica.
  • JRS je također ušao u proces razlučivanja koji je doveo do predloženog restrukturiranja vlastitih organizacijskih struktura i operativnih procedura, fokusirajući se na razvoj snažnih pojedinih ureda svake zemlje, usmjerenih na misiju, koji će osnažiti lokalne kapacitete i potaknuti supsidijarnost.
  • JRS započinje konzultacije sa širom Družbom i svojim partnerima u nastojanju da u potpunosti ostvari svoju viziju svijeta u kojem izbjeglice mogu dobiti zaštitu, imati pristup raznim mogućnostima te potpuno sudjelovati u društvenom, političkom i ekonomskom životu mjesta u kojem se nalaze.
  • Kao dio ovog procesa konzultacija, JRS također želi plodonosno i kritički ući u često komplicirana pitanja upravljanja, te s Družbom i drugim partnerima istražiti koje su mogućnosti poslanja i identiteta koji očituju ignacijevske vrijednosti i koji se oslanjaju na bogatstvo naše duhovne baštine.

Dao sam svoje odobrenje za ove napore. Pozdravljam spremnost JRS-a da preuzme rizike i zavesla na pučinu tijekom teških i izazovnih vremena kada bi bilo toliko puno lakše držati se utvrđenih načina postupanja. Zahvalan sam za velikodušnost, predanost i hrabrost osoblja, volontera i dobročinitelja JRS-a koji su ove napore omogućili.

Molim članove Družbe i njezine partnere, osobito one u vodstvu, da sudjeluju u provedbi vizije JRS-a uključivosti i integracije izbjeglica te da se angažiraju u JRS-ove izazove obnovljene uprave i sudjelovanja u ignacijevskoj baštini. Ovu misija JRS-a moraju dijeliti sve naše institucije, bilo da su akademske, obrazovne, socijalne, intelektualne, pastoralne ili duhovne. Sve one mogu doprinijeti pratnji i služenju izbjeglicama. Također, želim naglasiti da bi se, kao prema ministeriju opće Družbe, Viši Poglavari prema JRS-u trebali odnositi kao prema ministeriju koji podupiru ljudstvom – isusovcima, osobito kada isusovac želi razlučivati poziv na služenje u JRS-u.

Krajnji cilj svih ovih napora može se jednostavno izraziti: želja za obnovom identiteta JRS-a kao Družbinog ministerija, dok izvršava zajedničku misiju pomirenja i pravde te se iznova posvećuje pratnji, služenju i obrani izbjeglica diljem svijeta.

Uvjeren sam da će JRS nastaviti biti inspiriran vizijom p. Arrupea koji je Družbu smatrao „pozvanom da obavlja službu koja je ljudska, pedagoška i duhovna”[8]za izbjeglice. Tješi me uvjerenje p. Kolvenbacha da je „naše služenje izbjeglicama apostolska predanost cijele Družbe… Družbino služenje izbjeglicama je pravi ispit za našu današnju raspoloživost.“[9]

Ovo služenje izbjeglicama nudi apostolskom tijelu Družbe duboku i privilegiranu priliku da prati čovječanstvo koje trpi: hodanje s onima kojima je sve oduzeto dok zajedno tražimo pravednu budućnost putem pomirenja te pružanje usluge koja ne samo da donosi iscjeljenje u sadašnjosti, već stvara i sredstva i prilike za ljudsku i duhovnu formaciju prema boljoj budućnosti.

Izbjeglice su prisutne u svim regijama svijeta. Poziv da ih pratimo i služimo im je odgovornost dana cijelom tijelu Družbe te mora biti Družbin odraz svugdje gdje smo prisutni.

Ova služba izbjeglicama zahtijeva razlučivanje koje teži da ga vodi Duh i apostolsko planiranje koje učinkovito koristi ljudske i sve ostale dostupne resurse. Ona nas obvezuje na produbljivanje našeg poziva kao suradnika u poslanju koje je moguće samo ako udružimo sve naše mnogobrojne napore. Ona također zahtijeva da poboljšamo svoju sposobnost rada putem mreža koje bolje koriste naše resurse čineći nas tako učinkovitijima u stvaranju situacije izbjeglica vidljivom i u promicanju akcija koje će poboljšati njihovu integraciju u zemljama domaćinima.[10]

Samo ako djelujemo zajedno svijet će biti sposoban odgovoriti na uzroke prisilnog raseljavanja u njihovom korijenu i okončati fenomen koji proizvodi toliko patnje tolikim ljudima svih dobi i situacija.

Molimo našu Gospu od Puta da vodi naše korake dok s Božjim narodom putujemo cestom koja nas dovodi onom istom Isusu koji nas poziva na ovu službu.

Arturo Sosa, S.J.

                        General Družbe Isusove

Rim, 24. svibnja 2019.

Blagdan Gospe od Puta

(Izvornik: engleski)


[1] “Družba Isusova i problem izbjeglica”, Pismo Pedra Arrupea SJ Višim poglavarima, 14. studenog 1980.

[2] Obraćanje Pape Franje sudionicima međunarodnog foruma o migracijama i miru, 21. veljače 2017.

[3] “Isusovačka služba za izbjeglice”, Pismo Petera-Hansa Kolvenbacha DI čitavoj Družbi, 24. lipnja 2000.

4 GK 35, d. 3, 39, v.

[5] GK 36, d. 1, 25, 26.

[6] “Opće apostolske preferencije Družbe Isusove, 2019.-2029.”, Pismo Artura Sose SJ čitavoj Družbi, 19. veljače 2019.

[7] ibid. 

[8] “Družba Isusova i problem izbjeglica”, Pismo Pedra Arrupea DI Višim poglavarima, 14. studenog 1980. 

[9] “Osvrt na Isusovačku službu za izbjeglice”, Pismo Petera-Hansa Kolvenbacha SJ čitavoj Družbi, 14. veljače 1990. 

[10] Cf. GK 36, d. 2, 4-9.